U ovu godinu ušli smo tiše nego inače. Bez Atilе, koja nas je napustila na staru godinu, nakon punih 15 godina zajedničkog života.
Atila nije bila “samo pas”. Bila je dio našeg svijeta, dio prostora koji stvaramo i dijelimo s drugima. Upoznala je tisuće ljudi – domaćih i stranih – u parku skulptura na Krku, u Tematskom parku u Malinu, na radionicama, događanjima i svakodnevnim, običnim danima koji su zbog nje bili malo manje obični.
Kad nikoga od nas ne bi bilo, bila je pouzdan čuvar. Mirna, budna, svoja.
Kad bi došli posjetitelji, posebno djeca, Atila bi svakom iskazala dobrodošlicu na svoj način. Bila je dobra s ljudima, dobra s djecom, dobra s drugim psima, dobra i s mačkama. Ukratko – dobra duša.
Park ostaje, skulpture stoje, ljudi dolaze… ali jedna prisutnost nedostaje. Ona koja je bila stalna, vjerna i nenametljiva.
Atila je otišla, ali nije nestala.
Ostala je u svakom kutu gdje je ležala u hladu, u svakoj stazi kojom je prošla, u sjećanjima ljudi koji su je možda sreli samo jednom – ali su je zapamtili.
Hvala ti, Atila.
Za čuvanje, za društvo, za mir, za 15 godina prijateljstva.
